Oporavak od uragana pretvara strance u heroje

Old Fort u Sjevernoj Karolini je idilični gradić ušuškan u planinama Blu Ridž. Uobičajeno je da potok izvire ispod pokrivenih mostova dok biciklisti i planinari istražuju obližnju nacionalnu šumu Pisga.

„Ako dugo živite ovdje, ne možete ni da odete u prodavnicu a da ne vidite 20 ljudi koje poznajete“, kaže Melisa, dugogodišnja mještanka koja poznaje skoro sve koji žive u tom gradu.

Uslijed uragana Helena, 26. septembra 2024. godine je za tri dana palo više od 394 cm kiše. Mirni potoci pretvorili su se u divlje rijeke koje su podizale kuće iz temelja i čupale drveće koje je tu stajalo generacijama. Klizišta su se obrušavala niz planinske padine, zatrpavajući automobile, rušeći dalekovode i bazne stanice, što je dovelo do toga da čitava četvrt bude odsječena od ostatka svijeta i najbližih komšija.

„Taj osjećaj se zaista ne može opisati. Svima se život promijenio u tren oka“, rekla je Melisa.

U tipičnom duhu Old Forta, zajednica je odmah reagovala. „Svako ima malo terensko vozilo ili mazgu, tako da su se u roku od 30 minuta svi skupili i donijeli motorne testere i razne alate i prionuli na raščišćavanje.“

Melisa je domaćin na Airbnb-u osam godina. Posjeduje i upravlja sa tri smještaja na Airbnb-u u tom području – po jednim u Old Fortu, Ešvilu i Blek Mauntinu. „Volim zapadnu Sjevernu Karolinu i najsrećnija sam kada pomažem ljudima da se osjećaju što ugodnije, bilo da su ovdje na odmoru ili da zajedno pomažemo našoj zajednici da ponovo stane na noge.“

Nakon uragana, Melisa je otvorila vrata svojih smještaja putem Airbnb.org-a za 24 volonterske grupe i 13 porodica raseljenih zbog uragana.

„Svakog dana možete vidjeti objavu u grupi u kojoj piše da njihova crkva ili neprofitna organizacija dolazi sa dovoljno hrane za 2000 ljudi“, rekla je. „Još uvijek ima ljudi koji su bez struje i bez posla.“

Amanda, volonterka iz Džejmstauna u Sjevernoj Karolini, stigla je u Melisin smještaj na Airbnb-u sa automobilom punim pelena, adaptiranog mlijeka i potrepština za hitne slučajeve koje je razdijelila. Ono što je počelo kao jedan boravak pretvorilo se u porodičnu misiju. Amanda je počela da vodi i svoju djecu Ejvis (13) i Brigsa (10) na putovanja, a Melisin smještaj je vremenom postao baza za pružanje humanitarne pomoći.

Tri mjeseca nakon uragana Helena, Old Fort se još uvijek bori za oporavak. Uprkos svemu, Melisini smještaji ostaju svjetionik nade dok nude utočište i zajednicu onima koji pomažu u obnovi njenog voljenog rodnog grada.

„Uspjeli smo da ugostimo nekoliko mještana koji su ostali bez domova i druge koji nijesu imali struju, vodu i internet – uspjeli smo čak da povežemo Starlink, što je mnogo pomoglo. Naravno, ugostili smo i mnogo volontera iz drugih saveznih država koji su došli da nam pomognu.“

Djeca su se uključila i pomažu u sanaciji. Ejvis je napisala ohrabrujuće poruke koje su se dijelile uz obroke, dok je Brigs postao „počasni radnik mjeseca“ u centru za donacije, gdje je pozdravljao svaki automobil koji je pristizao. „Nikada ga nijesam vidjela da tako vrijedno radi“, prisjetila se Amanda. „To je bila prekretnica.“

Dani su se pretvorili u beskonačni niz aktivnosti. „Ustajali bismo u cik zore. Čim bi počelo da sviće, izašli bismo i ponekad ostajali do 9 uveče”, rekla je Melisa.

Usred razaranja, Melisa je pronašla nadu na neočekivanim mjestima. Recimo, kada je Ejvis odbila da ode, krijući se u kući kako bi ostala blizu gospođice Džojs, starije mještanke s kojom se sprijateljila, ili kada joj je Amanda rekla kako bi se Brigs budio u 6 ujutru i pitao je: „Idemo li kod Melise? Šta radimo danas?“

Za Melisu je to iskustvo doprinijelo njenoj odluci da otvori vrata svog doma putnicima.

„Šokantno je što se neko ko nije odavde toliko posvetio našoj zajednici“, rekla je. „Za kratko vrijeme, postali su nam poput porodice.“