Trenutna podrška kao reakcija na krizu u Ukrajini

U sedmici nakon što je Rusija napala Ukrajinu izvođač i domaćin Rafal mogao je osjetiti uticaj tog događaja na njegov rodni grad Vroclav u jugozapadnoj Poljskoj. Kutije doniranih potrepština su se gomilale ispred ukrajinskog kulturnog centra u njegovoj četvrti. Čuo je da se ukrajinski govori na ulicama i u prodavnicama.

Uskoro su tri porodice iz Ukrajine jedna za drugom rezervisale jednomjesečne boravke u kući koju on nudi na Airbnb-u. Nije mu bilo prijatno da naplaćuje smještaj ljudima koji bježe od rata, pa se Rafal se obratio Airbnb-ovoj službi za korisnike i saznao da Airbnb.org može da subvencioniše njegov smještaj i registrovao se.

Prema podacima Savjeta za ljudska prava UN, skoro 7 miliona ljudi je pobjeglo iz Ukrajine u šest mjeseci nakon invazije u februaru 2022. godine. Milioni porodica stigli su u gradove širom Evrope sa samo nekoliko kofera i bez informacija kada bi se mogli vratiti kući.

Kao odgovor na krizu, Airbnb.org je objavio poziv svojim neprofitnim partnerskim organizacijama i globalnoj zajednici domaćina: Možete li nam pomoći da ponudimo privremeni smještaj za do 100.000 ljudi koji bježe iz Ukrajine?

Od tada je Airbnb.org ispunio taj cilj zahvaljujući velikoj globalnoj podršci domaćina, ljudi koji su uplatili donacije organizaciji Airbnb.org i humanitarnih organizacija koje pomažu ljudima na terenu.

Neki ljudi koji su se odazvali pozivu, poput Rafala, dugogodišnji su Airbnb domaćini koji nude smještaje s popustom kroz program Airbnb.org u ovim kriznim vremenima. Drugi su, poput Meri, američke analitičarke podataka koja živi u Berlinu, bili među 40.000 novih domaćina koji su se uključili u program Airbnb.org i ponudili smještaj izbjeglicama besplatno ili po sniženoj cijeni.

Rafal kaže da su svi koje poznaje u Poljskoj bili šokirani invazijom na Ukrajinu, ali je bio oduševljen brzinom kojom su njegovi prijatelji i susjedi reagovali na dolazak velikog broja ljudi koji su bježali od rata. Ljudi su donirali hranu na željezničkoj stanici u Vroclavu i skupili zalihe za dostavu na granicu s Ukrajinom.

Sa kolegama je počeo da organizuje muzičku dobrotvornu priredbu, ali je želio da pronađe i direktniji način da pomogne. „Jedna od najgorih stvari je kad nemate smještaj, mjesto gdje možete prespavati, gdje se možete vratiti“, kaže on.

Rafal i dalje putem programa Airbnb.org nudi svoju kuću gostima raseljenim zbog krize. Pomogao je i u prevođenju Airbnb.org vebinara na poljski jezik.

U Berlinu, oko 350 kilometara sjeverozapadno od Vroclava, Meri je pratila vesti o invaziji na Ukrajinu. Kada je onlajn vidjela poziv programa Airbnb.org na učešće, besplatno je ponudila svoj stan.

Obratio joj se član osoblja Organizacije za izbjeglice, azil i migracije (ORAM), jedne od partnerskih organizacija programa Airbnb.org. Kao što su javile mnoge novinske kuće, zbog stavova protiv LGBTQ osoba u Ukrajini i nekim okolnim zemljama, LGBTQ+ osobe raseljene tokom ovog sukoba su bile još ugroženije. Predstavnik organizacije ORAM je pitao Meri da li dvije transrodne osobe mogu da odsjednu kod nje.

Meri je rado ugostila goste koji su pripadnici LGBTQ+ zajednice. „Znala sam da je moj stan za njih posebno bezbjedan prostor,” kaže ona.

Ubrzo nakon što su Merini prvi gosti otišli, Dima je stigao na dvije sedmice. Muškarac homoseksualac u svojim dvadesetim, Dima je živio u Kijevu kada su Rusi počeli da bombarduju grad. Lokalna organizacija po imenu Safebow je pomogla Dimi i njegovoj mački Peach da doputuje kroz Poljsku do Berlina. Tamo mu je ORAM pomogao da pronađe smještaj i prijavi se za dobijanje javnih usluga.

Nakon putovanja ispunjenog preprekama, dolazak u Merin stan bio je olakšanje za Dimu. „Bio sam preplavljen emocijama tih prvih nekoliko dana“, kaže on. „Ne znam ni sam šta mi je bilo važnije: da boravim u bezbjednom prostoru ili samo da sam svjestan podrške koju dobijam”, kaže on.

Meri je bila van grada tokom prve sedmice Diminog boravka. Kada se vratila u Berlin, njih dvoje su se uklopili. Provodili su sate za njenim kuhinjskim stolom, zajedno jeli i pili pivo. Ostali su u kontaktu nakon što se preselio u drugi stan.

„Bio je to ogroman podsticaj za moj početak ovdje”, kaže Dima.

Meri stalno razmišlja o tome koliko joj je bilo lako da ugošćava. „Nijesam uradila ništa posebno značajno“, insistira ona. „Rizikovala sam. Bilo mi je možda samo malo neugodno.”

Ona poredi to s pričama koje su joj pričali gosti: „Razmišljam o tome da moram da se bavim [stvarima] na potpuno stranom mjestu, gdje nisam izabrala da budem, odvojena od svoje porodice. To je izvanredno. To je teško.”

Meri nije očekivala da će se sprijateljiti sa svojim gostima, ali je oduševljena osjećajem zajedništva koji se razvio.

„Često uložimo mnogo truda u stvari, a ne vidimo nužno rezultate”, kaže ona. „Na ovaj način sam mogla pozitivno da utičem na život barem jedne osobe.”